Vjerojatno nema osobe u suvremenom društvu koja svakodnevno nije izložena nekom obliku stresa i svi smo uvjereni da jako dobro znamo što je to stres. Riječ „stres“ i iskustvo stresa postalo je dio naše svakodnevice i velika većina ljudi, svjesno ili nesvjesno, pokušava razvijati vlastite učinkovite ili manje učinkovite načine nošenja sa stresom.
Međutim, znamo li doista što je stres?
Jedan od značajnih istraživača u ovom području, Lazarus, definira stres kao:
sklop emocionalnih, tjelesnih (fizioloških) i/ili bihevioralnih (ponašajnih) reakcija do kojih dolazi kada se neki događaj procijeni opasnim i/ili uznemirujućim, odnosno koji pred osobu postavlja zahtjeve kojima ne može udovoljiti.
Stresor ili izvor stresa može se definirati kao događaj ili niz događaja za koje se procjenjuje da ugrožavaju vlastiti život i/ili život osobi važnih ljudi, materijalna dobra, samopoštovanje i sl., odnosno kao događaj za koji se smatra da može poremetiti (izmijeniti) uobičajeni, svakodnevni tijek života.
Dakle, stresor je vanjski događaj, a stres je unutrašnje stanje ili doživljaj.
Pri tome, važno je istaknuti kako je stres rezultat svjesne procjene pojedinca o tome da je njegov odnos s okolinom poremećen. Dakle, bez takve procjene nema stresa, neovisno o tome kakva je objektivna opasnost iz okoline.
Primjerice, jedna osoba situaciju gubitka posla (stresor) može procijeniti kao ugrožavajuće iskustvo (npr. zbog toga što procjenjuje da će biti u teškoj financijskoj situaciji), dok druga osoba može takav stresor procijeniti kao nešto što nije nužno ugrožavajuće, a samim time i manje stresnim (npr. osoba procjenjuje da je u dobroj financijskoj situaciji te gubitak posla ne ugrožava njezinu financijsku egzistenciju).
Dakle, subjektivan doživljaj situacije značajniji je od objektivnih karakteristika situacije jer cjelokupna reakcija ovisi o tome kako je osoba doživjela situaciju, a ne o tome koje su objektivne karakteristike situacije u stvarnosti.
Zaključno, stres je svaka situacija koju doživljavamo kao izazov ili kao prijetnju, a prijetnja može biti psihološke prirode gdje je ugroženo naše samopoštovanje, odnosi s drugima ili neki drugi psihološki aspekt života. Također, prijetnja može biti tjelesna gdje nam je život doslovno ugrožen, a neovisno o tome je li riječ o izazovu ili nekoj vrsti prijetnje, stres je gotovo uvijek subjektivan.
