Svi znakovi stresa koji obuhvaćaju četiri područja funkcioniranja svakoga čovjeka (tjelesni/fiziološki, misaoni/kognitivni, emocionalni i ponašajni) iznimno su neugodni i ljudi su motivirani zaštititi se od različitih stresora, ukloniti stres ili barem razinu stresa kojem su izloženi smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Strategije suočavanja sa stresom različiti su načini ponašanja kojima pokušavamo ublažiti ili riješiti neki problem. Koju ćemo strategiju koristiti ovisit će o mnogim elementima: obilježju samog problema (hitnost, složenost, opasnost, neizbježnost…), procjeni osobnih kapaciteta za rješavanje problema, poziciji ili statusu u tom događaju, dosadašnjim životnim iskustvima s istim ili sličnim situacijama, mogućnosti dobivanja pomoći i podrške od drugih, postojanju ili nepostojanju alternativnih rješenja…
Općenito gledajući, suočavanje sa stresnim situacijama može biti usmjereno na emocije ili može biti usmjereno na problem.
Usmjeravanje na emocije podrazumijeva pokušaje reguliranja emocionalnog odgovora na problem, može podrazumijevati izbjegavanje izražavanja emocija (potiskivanje emocija), ali uključuje i izražavanje emocija na konstruktivne ili manje konstruktivne načine. Neki od konstruktivnih načina izražavanja emocija uključuju razgovaranje s osobom od povjerenja ili traženje profesionalnog savjetovanja, izražavanje osjećaja i korištenje humora, dok su neki od manje konstruktivnih načina maštanje o tome da se gubitak posla nije dogodio, emocionalno rasterećenje vikanjem ili agresivnim ponašanjem te (prevelika) konzumacija sredstava ovisnosti.
Osim izražavanja emocija, suočavanje usmjereno na emocije može uključivati i pokušaje utjecaja na vlastitu percepciju izvora stresa, odnosno pokušaje mijenjanja načina na koji se doživljava izvor stresa. To ponekad podrazumijeva prihvaćanje situacije takva kakva jest jer je nije moguće promijeniti te traženje pozitivnih aspekata situacije koja nije ugodna i koja predstavlja izvor stresa (npr. prihvaćanje gubitka posla kao izazova i prilike za pronalazak boljeg zaposlenja ili usmjeravanje na pozitivne aspekte situacije, npr. činjenicu da više nismo svakodnevno izloženi neprimjerenom ponašanju i rječniku bivšeg šefa).
Usmjeravanje na problem podrazumijeva pokušaj promjene izvora stresa ili situacije koja izaziva stres ili pokušaj smanjenja jačine utjecaja koji stresna situacija ima na osobu i njezino funkcioniranje. Kod suočavanja usmjerenog na problem, u situaciji nezaposlenosti, osoba pokušava izravno djelovati na problem koji uzrokuje stres (npr. aktivnim traženjem posla, prekvalifikacijom, preseljenjem radi posla, traženjem socijalne podrške i sl.). Uz navedeno, postoje i strategije kojima se pod svaku cijenu nastoje izbjeći stresne situacije i stresni događaji (npr. prestanak gledanja vijesti ako osobu uznemiruju negativne informacije, izbjegavanje ulaska u auto osobe koja se boji vožnje i sl.).
Strategije suočavanja sa stresom svakako za cilj imaju smanjivanje emocionalnog uzbuđenja.
Korištenje pojedinih načina suočavanja sa stresom nije univerzalno dobro ili loše, već uspješnost strategija suočavanja ovisi o vrsti događaja, osobinama ličnosti osobe koja doživljava stres, njezinom iskustvu, znanju i sl.
Usmjerenost osobe na emocije ili problem ovisi o procjeni mogućnosti kontrole događaja – ako osoba procijeni da situaciju može promijeniti, vjerojatno će koristiti suočavanje usmjereno na problem, a ako osoba procijeni da situaciju ne može promijeniti, vjerojatnije će koristiti suočavanje usmjereno na emocije. Dugoročno gledano, suočavanje usmjereno na emocije može biti povezano s negativnijim posljedicama od suočavanja usmjerenog na problem jer prilikom korištenja isključivo suočavanja usmjerenog na emocije osoba i dalje ostaje izložena djelovanju izvora stresa.
Efikasnim strategijama uspješno rješavamo ili ublažavamo problem. Ovo u nama budi optimizam i osjećaj samoefikasnosti, zbog čega postajemo otvoreniji za nove životne izazove. Neučinkovitim pristupima sebe i svoju okolinu izlažemo različitim nepovoljnim ishodima koji će se vjerojatno negativno odraziti na naš psihofizički integritet te socijalni i ekonomski status.
Razmislite koliko su Vaše strategije suočavanja sa stresom do sada bile učinkovite
Kad u obzir uzmemo stres zbog gubitka posla, koji je za većinu ljudi iznimno visok, nezaposlene osobe mogu koristiti različite strategije kako bi smanjili razinu stresa uslijed gubitka posla – mogu aktivno tražiti informacije o svojim pravima na otpremninu ili naknadu za nezaposlene, mogu aktivno tražiti novi posao ili se prekvalificirati za zanimanje koje je traženo ili deficitarno, mogu u svojoj socijalnoj okolini objaviti da traže posao i zamoliti za pomoć u traženju novog posla, mogu aktivno slati otvorene molbe na potencijalna radna mjesta te se pažljivo pripremati za eventualne intervjue za posao. Osoba koja je izgubila posao može se usmjeriti na vlastite emocije pa razgovarati s osobom od povjerenja o vlastitim osjećajima tuge, straha, ljutnje, bespomoćnosti i sl., pri čemu može konstruktivno izražavati svoje emocije, koristiti humor. Međutim, osoba može i izbjegavati izražavanje osjećaja, maštati o tome da se situacija nije dogodila, izbjegavati razmišljanje o problemu, izbjegavati ljude, posebno ljude koji aktivno govore o traženju posla, koristiti različita psihoaktivna sredstva ili pribjegavati vikanju ili drugim agresivnim ponašanjima. Kombinacija korištenja strategija suočavanja usmjerenog na problem i suočavanja usmjerenog na emocije rezultirat će najkvalitetnijom zaštitom osobe od negativnog utjecaja stresa.
Ispunjavanjem upitnika suočavanja sa stresom zbog nezaposlenosti možete saznati koje strategije najčešće koristite. Takva informacija bit će Vam korisna prilikom čitanja članka Kratki vodič kroz manje ili više učinkovite strategije suočavanja sa stresom. Detaljniji uvid u strategije suočavanja sa stresom koje ste najčešće koristili do sada bit će Vam dragocjen izvor informacija za rad na sebi jer je uvijek dobro svojim uobičajenim strategijama dodati neke nove i njihovim kombiniranjem povećati vlastitu otpornost na stresne događaje, pogotovo ako dosadašnje strategije nisu bile učinkovite onoliko koliko biste htjeli ili koliko bi bilo potrebno za očuvanje Vašeg mentalnog zdravlja.
