Vrijeme čitanja: 3 min

Kako sami sebi stvaramo stres i kako to možemo smanjiti?

Postoji priča o dva metka koja pomaže boljem razumijevanju sebe u razdobljima kada nam je teško. Svima nam se događaju stresne stvari, iako nam se ponekad čini da se ružne i teške okolnosti događaju samo nama. Ne postoji nitko tko se ne susreće sa stresom, samo je velik dio ljudi naučio vješto skrivati znakove stresa te nabaciti uvjerljivi lažni osmijeh i reći da su dobro. Međutim, stresne situacije su jako bolne jer naš mozak ne vidi razliku između tjelesne i emocionalne boli. Stoga, na njih možemo gledati kao na metak koji nas pogodi jer uistinu ponekad toliko i bole.

Kada se nađemo u stresnoj situaciji koja nam daje prvi metak, na nju obično reagiramo tako da počnemo razmišljati u obrascima poput: “Zašto se meni ovo događa? Dokle ovako? Kako ću? Trebala sam, trebao bih… Ne znam mogu li ovako dalje… Ja nisam dovoljno dobra/snažna/sposoban/hrabar…”. Svi znamo nastaviti ovaj niz jer nam je svima dobro poznat. Međutim, takvim načinom razmišljanja sami sebi stvaramo dodatnu bol. Time sami sebe upucamo još jednim metkom, a dva metka bole puno više od jednog. Najveći dio stresa stvaramo upravo sami sebi jer je samo jedna misao dovoljna da pokrene i intenzivira stresnu reakciju. Prvi metak nam je zadao život, a drugi dajemo sami sebi. Prvi metak ne možemo spriječiti ni kontrolirati, ali drugi metak može biti pod našom kontrolom.

Što to znači u praksi? Na svaku stresnu situaciju možemo odgovoriti na puno načina. Način koji nam je “prirodan” i dolazi sam od sebe je obično najgori mogući izbor jer smo skloni sebe kriviti, propitkivati, sumnjati u sebe ili zamišljati najgore moguće ishode koji se vjerojatno nikada neće dogoditi. Time stvaramo dodatne razine stresa, narušavamo svoje mentalno i fizičko zdravlje, otežavamo odnose s drugima i udaljavamo se od stvaranja života kakvog želimo za sebe. Međutim, možemo postati vještiji u nošenju s prvim metkom i spriječiti drugi metak na vrijeme.

1. Prvi metak vs. drugi metak

Prvi korak je jasno razlikovati prvi od drugog metka, odnosno razlikovati bol koju nam stvara situacija od boli koju dodatno stvaramo sami sebi. Iako zvuči jednostavno, nije baš tako jednostavno jer smo navikli vidjeti situaciju i svoju reakciju na tu situaciju kao nerazdvojne te je potrebna vježba sve dok nam ovakav način ne postane prirodan. 

Najlakše je započeti s blagim stresovima. Npr. idući put kada kasnite na neki sastanak ili kada shvatite da ste zaboravili odgovoriti na e-mail, pokušajte napraviti pauzu i prepoznati drugi metak. Drugi metak je bilo koji obrazac misli kojim sebe osuđujemo, krivimo, pretjerano brinemo i sl., a istovremeno time ne možemo promijeniti prvi metak. Ne možemo time manje kasniti niti poništiti činjenicu da smo zaboravili odgovoriti na e-mail. Upravo takve misli su ono što stvara dodatnu bol koju ne moramo imati.  

2. Osuđivanje osuđivanja

Kada počnemo prepoznavati drugi metak, ono što se najčešće dogodi je da se počnemo još više osuđivati kada uvidimo koliko boli nepotrebno dajemo sami sebi. Time paradoksalno osuđujemo svoje osuđivanje i pritišćemo ranu koja je nastala drugim metkom. U tom trenutku moramo izazvati suosjećanje prema sebi kako bismo mogli ići dalje. Moramo se podsjetiti da svi ljudi funkcioniraju na ovakav način jer svi imamo jedan običan ljudski mozak iz kojeg sve proizlazi. To znači da se s nama ne događa ništa pogrešno, nego upravo suprotno. To znači da prolazimo kroz ista iskustva baš poput milijarde drugih ljudi na ovoj planeti. Samo smo ljudi, a ovo su naše tvorničke postavke.

3. Svjesno odgovaranje na stres

Kada uspijemo jasno vidjeti svoje unutarnje obrasce bez osuđivanja, tada nastaje sloboda u kojoj možemo namjerno i svjesno odlučiti što je najbolje što trenutno možemo napraviti za sebe. U stresnoj situaciji kašnjenja, možemo požuriti smireno i staloženo. U situaciji zaboravljenog e-maila, možemo što prije i bolje odgovoriti na njega, ostaviti to iza sebe te nesmetano nastaviti s danom. To je način funkcioniranja do kojeg najlakše možemo doći uz pomoć mindfulnessa. Kada redovito pauziramo uz mindfulness izvan izrazito stresnih situacija, onda se mijenjaju naše tvorničke postavke i postaje dovoljno nekoliko mindful sekunda da jasno vidimo oba metka te da odgovorimo na situaciju na način koji je trajno najbolji za nas. 

“Ne možemo zaustaviti valove, ali možemo naučiti kako surfati.” 

— Jon Kabat-Zinn

Povezani članci