Vrijeme čitanja: 7 min

Kratki vodič kroz manje ili više učinkovite strategije suočavanja sa stresom

Većini ljudi nezaposlenost uglavnom nije odabir, već situacija u kojoj su se našli spletom različitih životnih okolnosti. Za ljude kojima nezaposlenost nije odabir, takva situacija jest ili može postati stresna i više ili manje zahtjevna, može dovesti do različitih negativnih psihosocijalnih posljedica te može značajno narušavati kvalitetu života pojedinca, ali i njegove obitelji.

Nepovoljnu situaciju uslijed nezaposlenosti određuju mnogi elementi:

  • Posjedujete li određene vještine koje se traže u većini poslova: vozačka dozvola, strani jezik, poznavanje novih tehnologija…?
  • Je li Vaše zanimanje deficitarno na tržištu rada ili nije?
  • Koliko ste svojim iskustvima, znanjima i vještinama konkurentni na tržištu rada?
  • Koliko ste vješti u traženju posla, pisanju zamolbi, životopisa…?
  • Koliko dugo ste nezaposleni?
  • Jeste li samac ili živite u zajednici u kojoj je netko zaposlen?
  • Imate li ograničenu radnu sposobnost ili neke druge zdravstvene poteškoće?
  • Jeste li mladi i bez radnog iskustva ili ste starije životne dobi?
  • Imate li neke subjektivne ili objektivne zapreke vezane uz karakteristike nekih poslova – npr. ne možete fizički zadovoljiti zahtjeve poslova s posebnim uvjetima rada, poteškoću Vam predstavljaju udaljenost posla, noćni rad, rad u dvije smjene…?

Iako Vas odgovori na ova pitanja mogu obeshrabriti, stvarnost može biti drugačija. Poznavanjem vlastitog trenutnog stanja, mogućnosti i ograničenja, učinili smo prvi pozitivan korak prema traženju resursa koji će nam pomoći da se uspješnije nosimo sa stresnim i izazovnim okolnostima, tražimo pomoć, mijenjamo smjer djelovanja i isprobavamo nove mogućnosti. Važno je misliti pozitivno, uspješno se nositi s neugodnim emocijama te osluškivati vlastito tijelo i djelovati u smjeru vlastite dobrobiti i mentalnog zdravlja.

Koje strategije koristiti u suočavanju sa stresom zbog nezaposlenosti, a koje izbjegavati?

Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje i većina ljudi u stresnoj situaciji u isto vrijeme koristi više različitih strategija. Primjerice, osoba koja osjeća napetost i anksioznost prije pismenog testiranja za posao, istovremeno može dubokim disanjem nastojati ublažiti uznemirenost i pregledavati bilješke po kojima se pripremala za testiranje. Na taj način, u isto vrijeme, djelovala je na ublažavanje neugodnog emocionalnog stanja i u smjeru uspješnog rješavanja problema.

U nastavku ćemo navesti i opisati strategije suočavanja sa stresom. Tijekom čitanja, svakako pokušajte raditi na sebi i utvrditi koje strategije koristite češće, a koje rjeđe, jesu li strategije koje učestalo koristite učinkovite te pokušajte izabrati nove strategije koje ćete ubuduće pokušati koristiti, a koje bi mogle unaprijediti Vaš kapacitet suočavanja sa stresnim i izazovnim situacijama i okolnostima.

 

Izbjegavanje

Izbjegavanje je ponašanje kojim pokušavamo izbjeći određene situacije i/ili naše moguće reakcije na tu situaciju (strah, tjeskobu, bespomoćnost…). Izbjegavajućim ponašanjima nikada se ne rješava problem, iako kratkoročno ono može biti korisno jer nam daje mogućnost osmišljavanja načina za rješavanje problema. Pojedinci kojima je izbjegavanje u traženju posla uobičajeni obrazac ponašanja, dugoročno se izlažu riziku za sve veću ranjivost u situaciji nezaposlenosti, ali i smanjivanje mogućnosti stjecanja novih životnih i radnih iskustva, čime gube priliku i za osobni rast. Ovaj oblik suočavanja s nezaposlenošću češće koriste pojedinci koji imaju nisko samopouzdanje, iskazuju tjeskobu, pesimizam i neodlučnost, ali i oni koji posao „traže“ više pod pritiskom ili očekivanjima drugih, nego li što su sami motivirati raditi. 

Izbjegavate li neke poslovne ponude jer mislite kako za njih niste sposobni?

Izbjegavate li tražiti pomoć od drugih?

Izbjegavate li razmišljati o sebi i svojoj nezaposlenosti?

Ako su Vaši odgovori potvrdni, vrijeme je za preuzimanje kontrole nad vlastitim životom te donošenje odluka u smjeru promjene nepovoljnih životnih okolnosti. U protivnom će osjećaj bespomoćnosti i malodušnosti umanjiti Vašu motivaciju za traženje poslovnih prilika. Izbjegavanje ne bi smjelo postati dominirajući obrazac ponašanja.

Emocionalna reaktivnost

Emocionalna reaktivnost, slično kao i strategija izbjegavanja, ima kratkoročni učinak u odnosu na problem. Ona će dovesti do privremenog emocionalnog rasterećenja, ali nam neće riješiti problem nezaposlenosti. Svađe, vikanje, okrivljivanje sebe i/ili drugih te razbijanje, udaranje i iskaljivanje bijesa neki su od mogućih emocionalno reaktivnih obrazaca ponašanja. Ovakve reakcije, osim što su nezreli oblici ponašanja, one su i socijalno neprihvatljiva ponašanja. Dugotrajna nezaposlenost te posljedično lošiji socioekonomski status, mogu kod pojedinca stvoriti frustraciju i nezadovoljstvo, no ovakvi pristupi će nužno negativno utjecati na socijalne odnose, mentalno zdravlje pojedinca, ali i članova obitelji. Kao i sve ostale emocije, tako i ljutnja ima svoju funkciju jer nas pokreće na rješavanje po nas nezadovoljavajućih situacija. Važno je razumjeti i osvijestiti svrhu ljutnje te je izraziti na primjeren, prihvatljiv način.

Pasivno usmjeravanje na emocije

Pasivno usmjeravanje na emocije uključuje sanjarenje o nekim boljim vremenima, nevjericu i očajavanje nad situacijom u kojoj se osoba nalazi, bez inicijative za promjenom onih okolnosti koje su pod kontrolom osobe. Važno je ne ostajati u neugodnim emocionalnim stanjima i ne prihvaćati ih kao trajna i nepromjenjiva stanja, što je još jedna karakteristika ovog načina suočavanja. Privremeno, osoba se na ovakav način može zaštititi od doživljavanja intenzivnih, neugodnih emocija. U svakom slučaju, osoba je sklona negiranju realnosti u kojoj se nalazi ili priželjkuje da se osjeća drugačije, ali izostaje proaktivnost i pokušaj prevladavanja neugodnih emocija. 

Mirenje sa sudbinom

Mirenje sa sudbinom također je jedan od manje efikasnih načina suočavanja sa stresnom situacijom. Kad osoba razmišlja na način da apsolutno prihvaća postojeće stanje, primjerice nezaposlenosti, to znači da stavlja sebe u pasivnu ulogu. Mirenje sa sudbinom privremeno može smanjiti emocionalnu napetost jer se umanjuje značaj izvora stresa (npr. razmišljanjem koje uključuje mirenje s činjenicom da smo nezaposleni možemo ublažiti stanje frustracije, tuge, ljutnje, anksioznosti). Ipak, ako je stres intenzivan i kroničan, prepuštanje sudbini i faktoru sreće dugoročno ometa pokušaje rješavanja problema i može za osobu biti nepovoljno. Iako je poželjno prihvaćanje okolnosti koje ne možemo mijenjati (npr. slabe potražnje na tržištu rada), u većini stresnih situacija postoji mogućnost osobnog djelovanja u smjeru rješavanja problema te je važno istražiti različite mogućnosti koje se ipak nude. 

Izražavanje emocija

Za razliku od prije spomenutih načina suočavanja usmjerenih na emocije, izražavanje emocija, u kontekstu suočavanja sa stresom, odnosi se na otvorene, konstruktivne, socijalno prihvatljive načine pokazivanja vlastitog emocionalnog stanja – bez ugrožavanja sebe, drugih ili materijalnih stvari. Prepoznavanje emocija koje osjećamo te otvoreno izražavanje tih emocija, omogućuje „proradu“ emocionalnog iskustva, sagledavanje različitih perspektiva i dolazak do novih uvida, koji omogućuju lakše prevladavanje i ublažavanje neugodnih emocionalnih stanja. Primjerice, razgovor o tome koliko ste ogorčeni zbog nepravednosti sustava, tužni zbog gubitka posla ili ljuti zbog manjka prilika za zaposlenjem, može Vam trenutno pomoći u smanjenju napetosti i emocionalnom rasterećenju te dovesti do sagledavanja situacije i djelovanja na drugačiji način (npr. iako imate potpuno pravo biti ogorčeni, ljuti i tužni, ipak postoje i primjeri uspješnog i pravednog dobivanja zaposlenja). Više o konstruktivnom izražavanju i proradi emocionalnih iskustava možete pročitati u sklopu izbornika Što s emocijama i mislima?.

Rješavanje problema

Rješavanje problema aktivan je i izravan način suočavanja s problemom nezaposlenosti. Odrastanjem i sazrijevanjem rješavanje problema postaje socijalno poželjan i očekivan oblik ponašanja. Ova strategija nas potiče na preuzimanje odgovornosti za svoja ponašanja, odluke, razumijevanje zašto nam se nešto događa, razumijevanje sebe i situacije u kojoj se nalazimo. 

Razmislite: 

  • Koje su Vaše prednosti, vrline koje Vam mogu pomoći u traženju posla?
  • Koje su Vaše slabosti, mane koje Vam mogu odmoći u traženju posla?
  • Kako biste mogli ojačati svoje snage?
  • Kako umanjiti svoje slabosti?
  • Postavljate li sebi jako visoke ciljeve? Jesu li Vaši ciljevi sukladni Vašim mogućnostima?

Ovo je važno jer ćemo na tome graditi uvjerenja koja upravljaju našim izborima. 

Primjerice, ako vjerujemo kako ne možemo pronaći posao, vrlo vjerojatno ćemo biti manje proaktivni, skloni negativnim mislima koje nas vode u depresiju, odustajanje ili sl., a ako vjerujemo da smo sposobni i da je nezaposlenost samo jedan kotačić u našem životnom iskustvu koji ćemo uspješno prevladati, tada ćemo svjesno ili nesvjesno izabirati ponašanja i strategije koje povećavaju vjerojatnost pronalaska posla. Iz uvjerenja donosimo odluke, međutim važno je biti svjestan činjenice da ponekad promjena negativnih uvjerenja nije laka te je tada potrebno potražiti stručnu pomoć. U izborniku Što s emocijama i mislima? možete pročitati više o tome kako promijeniti obrasce razmišljanja. 

Rješavanje problema uključuje potrebu za informiranjem o samoj situaciji, traženje savjeta, iznalaženje strategija za rješavanje problema, planiranje aktivnosti, dogovaranje, pregovaranje, kompromise, stvaranje novih mogućnosti i sl. Ono što je svakako poticajno za suočavanje s našim negativnim uvjerenjima jest činjenica da je rješavanje problema strategija koja se može naučiti i prakticiranjem unaprijediti, a sve u cilju vlastite dobrobiti. U izborniku Tehnike relaksacije i praktične vježbe možete pronaći i isprobati tehniku rješavanja problema te druge praktične alate.

Kognitivno restrukturiranje i distrakcija

Kognitivno restrukturiranje (preoblikovanje negativnih misli) i distrakcija (preusmjeravanje pažnje) dvije su strategije suočavanja sa stresom koje uključuju prihvatljive obrasce ponašanja. Kognitivno restrukturiranje strategija je u kojoj se promjenama na misaonom planu postižu emocionalna rasterećenja. Ono je prihvatljivije ljudima koji gaje optimizam i imaju kapacitete za sagledavanje situacije iz drugačije, vedrije perspektive. „Bit će bolje!“, „Ja ću to uspjeti!“, „Situacija i nije tako bezizlazna.“, „I drugi se suočavaju s istom situacijom.“, neki su od načina kojima se pojedinci mogu hrabriti i tako emocionalno rasterećivati. 

Distrakcija kao strategija češće uključuje ponašajni aspekt kojim se postiže otklon od negativnih misli – opterećenosti zbog nezaposlenosti. Vožnja bicikla, šetnja, tjelovježba, čitanje, gledanje televizije neki su od oblika ponašanja kojima postižemo odmak od situacije, a samim time i opuštanje.

  • Hrabrite li sebe ili dopuštate Vašem negativnom mozgu da preuzme kontrolu nad Vašim mislima pa tako i osjećajima?
  • Možda niste optimist, ali razmislite koliko često su Vam se ostvarila „crna“ predviđanja?

Traženje socijalne podrške

Ljudi su društvena bića, međusobno više ili manje povezani i upućeni jedni na druge, stoga je traženje socijalne podrške jedan od najvažnijih vanjskih resursa za suočavanje sa stresom, a ujedno je i često korištena strategija u situaciji nezaposlenosti. Ona sadrži dvije glavne komponente: instrumentalnu i emocionalnu. U prvom slučaju, instrumentalna komponenta odnosi se na traženje od drugih i dobivanje potrebnih informacija, mišljenja ili savjeta o mogućim postupanjima u pronalaženju poslovnih mogućnosti, ali i unaprjeđivanju svojih znanja i vještina za postizanje veće konkurentnosti na tržištu radne snage. Emocionalna komponenta uključuje tješenje, razumijevanje, podršku, empatiju koje mogu blagotvorno djelovati na naša emocionalna stanja zbog nezaposlenosti te su neizostavan čimbenik u zaštiti pojedinca od štetnih posljedica stresa.

Za razliku od ostalih izvora podrške i pomoći, pomoć obitelji se ne mora tražiti, već obitelj sama prepoznaje i nudi pomoć članu koji doživljava stresan ili traumatski doživljaj u životu. Socijalna podrška pozitivno utječe na fizičko i mentalno zdravlje i prilagodbu pojedinca, a ljudi koji žive u braku te imaju prijatelje i članove obitelji koji im pružaju materijalnu i psihološku podršku, boljeg su zdravlja, nego ljudi s manje socijalnih kontakata i slabijom podrškom. 

Uz obitelj, značajan izvor socijalne podrške su prijatelji, susjedi, rodbina, kolege na poslu i sl.

Neke smjernice za kraj…

Važno je ponoviti da niti jedan način suočavanja sa stresom nije univerzalno dobar ili loš, već njegova učinkovitost ovisi o mnogim faktorima. Uspješnost suočavanja sa stresom ogleda se u uspješnosti smanjivanja intenziteta stresne reakcije, prihvaćanja situacije kada na nju nije moguće utjecati i usmjerenost prema pronalasku rješenja kada je to moguće.

Dakle, u situaciji nezaposlenosti nemojte se povlačiti u osamu zbog negativnih misli: „Nitko mi ne može ili ne želi pomoći.“ ili „Drugima samo smetam.“. Pokušajte situaciju sagledati iz različitih perspektiva i osmišljavati nova, kreativna rješenja i smjer djelovanja.

Recite što većem broju ljudi kako tražite posao. Umrežavanje s ljudima je poželjan i iznimno koristan proces koji Vam može olakšati proces pronalaska posla, doprinijeti osjećaju sigurnosti i pripadanja zajednici.

Razvijajte interese i hobije, izgrađujte se.

Okružite se dragim ljudima, obitelji, prijateljima, svoje neugodne osjećaje podijelite s bliskim ljudima i nemojte se bojati reći i pokazati da Vam je teško. Osjećaj da nas drugi razumiju olakšava trenutnu situaciju. Podrška dragih ljudi sama po sebi je ljekovita i sigurno će Vam biti izvor snage u zahtjevnom procesu pronalaska novog posla. Ipak, ako Vam je potrebna dodatna podrška, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka.

Povezani članci