Kako naša uvjerenja održavaju neka neželjena stanja kao npr. stanje nezaposlenosti

To nam rade naša uvjerenja. Dakle, uvjerenje je kao nekakav zakon u našoj osobnoj državi koji upravlja našim ponašanjem i emocijama. Iz toga slijedi da naša uvjerenja mogu biti osnažujuća ili ograničavajuća. Ako je naše uvjerenje osnažujuće (npr. Uvijek sam do sada pronašla/pronašao rješenje za problem pa ću i sada.) bit ćemo motivirani postići cilj. Ako je naše uvjerenje ograničavajuće (npr. Ja to ne mogu.) ono će nas voditi prema doživljavanju neuspjeha.

Tri su tipa ograničavajućih uvjerenja:

• Uvjerenje o beznadnosti

To se ne može. Nemoguće je naći posao u ovim uvjetima. Stanje u državi je teško i posao je skoro pa nemoguće pronaći.

• Uvjerenje o bespomoćnosti

Ja to neću moći. Nisam siguran da ja mogu uraditi sve što mi kažu da treba kako bih pronašao posao. Ovo je preteško, ja to ne mogu.

• Uvjerenje o bezvrijednosti

Ne zaslužujem novi posao. Imam li ja uopće pravo tražiti posao kad postoji toliko ljudi kojima je teže i isto trebaju posao. Nisam vrijedan da bi mi život bio bolji.

Uvjerenja nastaju:

1. Iz okoline tijekom odgoja.

2. Iz osobnog iskustva u nekim konkretnim situacijama u našem životu ili iz iskustva kojeg imamo kada promatramo druge kako se ponašaju i snalaze u nekim životnim situacijama.

3. Iz rezultata prošlih događaja.

Kako bismo bolje razumjeli utjecaj uvjerenja na naše odluke i ponašanje moramo kratko progovoriti o pojmu cjelokupnog ponašanja. Ljudsko ponašanje možemo prikazati trodijelnim modelom misli (uvjerenja, očekivanja, misli…) – emocije – ponašanje.

U tom modelu sve komponente uzajamno utječu jedna na drugu. Sve započinje mislima/uvjerenjima čijom pojavom se aktiviraju određene emocije što utječe na izbor određenih ponašanja. Važno je za istaknuti da je upravo emocija ono što prvo primijetimo te da smo pri tome često nesvjesni misli koje su uzrokovale emotivni i ponašajni odgovor na okolinu. Ako je uvjerenje ograničavajuće, emocija koju će to uvjerenje aktivirati je neugodna emocija (npr. strah, anksioznost, panika, razočaranje, beznadnost, bespomoćnost…). Postojanje takve emocija prvi je znak da imamo uvjerenje koje nas ograničava.

Gubitak posla, stanje nezaposlenosti ili dugotrajne nezaposlenosti može aktivirati različita uvjerenja i vjerovanja koja imamo o sebi, okolini, budućnosti (npr. Nisam dovoljno sposoban/na; Svijet je nesiguran, ne isplati se truditi; Ionako samo oni s vezom dobivaju posao…). Uslijed takvih misli aktiviraju se neugodne emocije (strah, nesigurnost, panika, anksioznost, razočaranje, ljutnja…) koje dalje utječu na izbor konkretnih ponašanja (lako odustajemo, ne trudimo se, bojimo se javiti na natječaj, ne razgovaramo s drugima o nezaposlenosti, ne tražimo pomoć od ljudi, prestajemo pokušavati, ne raspitujemo se i sl.). Time se zatvara začarani krug koji potkrepljuje, odnosno dodatno podržava prvotne misli i doživljene emocije.

Dobra vijest je da se uvjerenja mogu mijenjati – promjena počinje našom svjesnošću da su naša uvjerenja naš svjesni izbor. Možemo izabrati uvjerenje koje nas ograničava ili uvjerenje koje nas podržava i živjeti u skladu s njima.

Ipak, najviše nas sputavaju ograničavajuća uvjerenja. Kako promijeniti neko uvjerenje koje nas zaustavlja, npr. konkretno sada u ovoj situaciji traženja zaposlenja:

1. Napišite uvjerenje kojeg se držite u ovoj situaciji dok tražite zaposlenje i procjenjujete da Vas ono usporava.

2. Sad zamislite svoju budućnost (1 godina i 5 godina u budućnosti) i upitajte se o posljedicama ako nastavite živjeti održavajući to uvjerenje aktivnim.

3. Započnite procjenu i preoblikovanje ograničavajućeg uvjerenja/misli tako da pronađete odgovore na sljedeća pitanja.

• Kada/u kojim situacijama ovo uvjerenje nije bilo točno ili primjenjivo?
• Pomaže li Vam ovo uvjerenje u ublažavanju konflikata/u napredovanju/u pronalaženju rješenja?
• Pomaže li ovo uvjerenje Vašem zdravlju?
• Na koji način je ovo uvjerenje nekorisno?
• Što je uzrok da vjerujete u njega?
• Koje drugo uvjerenje bi Vam pomoglo da postignete više željenih ishoda?
• Zamislite sada sebe kako se ponašate, osjećate, razmišljate kad biste novo uvjerenje doživjeli točnim. Što bi točno radili, kako bi se ponašali, što biste osjećali, kako bi se drugi ponašali prema Vama?

U sljedećoj tablici na konkretnom primjeru možete vidjeti kako izgleda jedna moguća promjena i rad na ograničavajućem uvjerenju, a prati strukturu pitanja navedenih poviše:

Napišite uvjerenje kojeg se držite u ovoj situaciji dok tražite zaposlenje i procjenjujete da Vas to uvjerenje/misao usporava.	Posao dobivaju samo oni koji imaju „vezu“, a ja ne poznajem nigdje nikoga.
Sad zamislite svoju budućnost (1 godina i 5 godina u budućnosti) i upitajte se o posljedicama ako nastavite živjeti održavajući to uvjerenje aktivnim.	Najvjerojatnije ću i dalje ostati nezaposlen/nezaposlena.
Kada/u kojim situacijama ovo uvjerenje nije bilo točno ili primjenjivo?	Svoje prethodno zaposlenje sam ostvarila/o bez poznanstava. Ili Poznajem neke ljude koji su se zaposlili bez „veza“.
Pomaže li Vam ovo uvjerenje u ublažavanju konflikata/u napredovanju/u pronalaženju rješenja?	Ovo uvjerenje mi nikako ne pomaže u pronalaženju rješenja za moju nezaposlenost, čak štoviše, utječe i na moje raspoloženje zbog čega češće mogu ulaziti u svađe s ukućanima, prijateljima i sl.
Pomaže li ovo uvjerenje Vašem zdravlju?	Ovo uvjerenje ne pomaže mome zdravlju. Ne osjećam se dobro kada razmišljam na ovako bespomoćan način.
Na koji način je ovo uvjerenje nekorisno?	Ovo me uvjerenje dovodi do toga da se niti ne trudim, ne pokušavam pronaći rješenje za svoj radni status.
Što je uzrok da vjerujete u njega?	Možda iskustva brojnih ljudi koji su se zaposlili zahvaljujući poznanstvima, gospodarsko stanje u državi i sl.
Koje drugo uvjerenje bi Vam pomoglo da postignete više željenih ishoda?	Istina je da se još uvijek ljudi zapošljavaju zahvaljujući „vezama“, ali je isto tako i činjenica da postoje i oni koji su se zaposlili i bez „veza“. Najvjerojatnije će trebati duže vremena dok ne pronađem radno mjesto, ali neću dopustiti da me to obeshrabri. Javit ću se na HZZ, tražiti savjetovanje sa stručnjakom, napisati životopis, razgovarati sa svima koje poznajem te razglasiti da tražim posao, pratit ću natječaje, slati prijave na radna mjesta. Smatram da će to doprinijeti bržem rješavanju mog zaposlenja.
Zamislite sada sebe kako se ponašate, osjećate, razmišljate kad biste novo uvjerenje doživjeli točnim. Što bi točno radili, kako bi se ponašali, što biste osjećali, kako bi se drugi ponašali prema Vama.	Otišao/la bi na HZZ, pratila/o natječaje, pripremio/la životopis, slala/o prijave, razgovarao/la s ostalima… Najvjerojatnije bih se osjećao/la zadovoljnije, manje bespomoćno… Drugi bi na meni primijetili da sam aktivan/na u procesu pronalaženja novog zaposlenja te da sam optimističan/na i vedriji/ja.

Stresne životne situacije kod većine ljudi mogu aktivirati uvjerenja koja će nas na neki način usporiti ili zaustaviti u pronalaženju rješenja. Uslijed takvih misli aktiviraju se neugodne emocije (strah, nesigurnost, panika, anksioznost, razočaranje, ljutnja…) koje dalje utječu na izbor ponašanja među kojima se mogu pronaći brojna koja nisu za nas korisna i koja nas ne vode u rješavanje problemske situacije (lako odustajemo, ne trudimo se, bojimo se javiti na natječaj, ne razgovaramo s drugima o nezaposlenosti, ne tražimo pomoć od ljudi, prestajemo pokušavati, ne raspitujemo se i sl.). Dobra vijest je da sada imate tehniku pomoću koje uvjerenja koja Vas sputavaju možete mijenjati, a time utjecati i na odabire korisnijih oblika ponašanja, ponašanja koja će Vam pomoći da prije i/ili potpunije riješite situaciju u kojoj se nalazite. Na kraju uvijek ostaje magično pitanje na koje možete ponuditi drugačiji odgovor koji može dovesti do promjene koju želite: „Što ja sada, u ovom trenutku mogu napraviti, a pomoglo bi mi u rješavanju ove situacije u kojoj se nalazim?“