Tuga je neugodno emocionalno stanje koje se javlja kada procijenimo da gubimo nešto što nam je jako važno i vrijedno, dragocjeno ili kada se taj gubitak već dogodio. Dakle, tuga je usmjerena prema prošlosti, a gubitak može uključivati smrt drage osobe, ali može se odnositi i na gubitak nekog dragog predmeta ili doma. Također, može uključivati i gubitak odnosa s dragom osobom, gubitak zdravlja, sigurnosti, posla. Kada nešto izgubimo, suočavamo se s vrijednošću koju je to materijalno ili nematerijalno blago zauzimalo u našem životu te osjećamo tugu jer smo tu vrijednost izgubili.
Tuga nam pomaže da shvatimo što nam je uistinu važno i da odredimo prioritete. Tuga nas tjera na to da se povučemo u sebe i proradimo gubitak te da se emocionalno odvojimo od onoga što smo izgubili kako bismo gubitak mogli integrirati u svoj život te kako bismo mogli naći način za življenje u novim, promijenjenim okolnostima. Intenzitet i dužina trajanja tuge individualna je i ovisi o tome koliko je gubitak značajan za osobu.
Tugu nije teško prepoznati: karakterizira je prepoznatljivi stav tijela – glava je spuštena, pogled je usmjeren prema dolje, držanje je opuštenije, a mišići gube uobičajeni tonus. Osoba govori tišim i mekšim glasom, koristi manje riječi. Tugu često prate suze i osobe koje osjećaju tugu uglavnom imaju potrebu za plakanjem, iako je način izražavanja tuge uvjetovan individualnim karakteristikama osobe, socijalizacijom i utjecajem kulture. Dakle, iako tuga ima prepoznatljiv „izričaj“, ipak svi tugujemo na različite načine. Neki ljudi se povlače od drugih i preferiraju samoću te vole biti u miru, tišini, sami sa svojim mislima i osjećajima. Pri tome, nekim ljudima opada fizička snaga te nisu u stanju obavljati neke svakodnevne poslove i izvršavati osnovne životne obveze. Drugi ljudi su skloni pojačanim društvenim interakcijama ili pojačano rade, bilo kod kuće, bilo na poslu. Neki ljudi imaju potrebu razgovarati o gubitku i svojim osjećajima, mislima, dok drugi imaju sklonost sve zadržavati za sebe. Vrlo često osoba koja tuguje gubi interes i volju za obavljanje aktivnosti u kojima je inače uživala, poput druženja, bavljenja sportom, čitanja i sl. Također, osoba koja tuguje može doživljavati promjene u navikama hranjenja i spavanja kao što su slab apetit ili prekomjerno jedenje, poteškoće sa spavanjem, noćne more i sl.
Tuga u okolnostima gubitka posla, ali i uslijed manje ili više dugotrajne nezaposlenosti, uobičajena je emocija te može trajati jako dugo. Gubitak posla stresan je, ponekad i traumatični događaj koji podrazumijeva gubitak financijske sigurnosti, gubitak radnih kolega, možda i prijatelja, gubitak dnevne rutine, gubitak socijalnog statusa, gubitak samopoštovanja. U takvoj situaciji, tugu uglavnom doživljavamo kao nezdravu i pogrešnu te neproduktivnu, odnosno kao emociju koju treba izbjegavati. Međutim, neophodno je tugu prihvatiti kao potpuno normalnu reakciju u situaciji gubitka tako značajnog dijela našeg života. Dakle, važno je osvijestiti kako je potpuno prihvatljivo tugovati za svim gubicima koje je gubitak posla donio, a kako bi osoba započela proces oporavka, prije svega treba si dati vrijeme za prilagodbu na novonastale okolnosti.
Pri tome, važno je zadovoljiti primarnu potrebu koja nastaje prilikom doživljavanja tuge, a to je utjeha. Poželjno je okružiti se dragim ljudima koji će nam biti „rame za plakanje“, odnosno poželjno je utjehu potražiti u važnim socijalnim odnosima, u odnosima s partnerom, djecom, obitelji, prijateljima koji će nas slušati i biti nam dragocjena i iskrena podrška te koji nam mogu pomoći da se osjećamo bolje. Preporuča se biti strpljiv, dopustiti si tugovanje, plakanje, bezvoljnost, a u procesu tugovanja korisni mogu biti i zagrljaji, tjelesna aktivnost, pisanje dnevnika, crtanje, slikanje i bojanje, slušanje glazbe…
U procesu tugovanja i prihvaćanja gubitka, cilj nije ne osjećati tugu, već bi cilj trebao biti tugu izraziti na konstruktivan način, kako bi se intenzitet tuge smanjio i kako bi se moglo započeti s procesom oporavka.
Ako osoba tugu zadržava u sebi, ako ne pronalazi utjehu i ne koristi konstruktivne načine suočavanja s tugom, tuga može rasti sve više i više te može doći do razvoja depresije ili drugih psihičkih, ali i fizičkih oboljenja. Također, tuga se može negativno odražavati na pažnju i koncentraciju, može dovesti do smanjene motivacije za svakodnevne aktivnosti te može doprinijeti povećanoj nervozi, svadljivosti i sl. U takvim situacijama, važno je osvijestiti da tuga predugo traje, da nas ometa u našem svakodnevnom funkcioniranju, da negativno djeluje na naše socijalne odnose i kvalitetu života, narušava mentalno zdravlje. Tada je iznimno važno potražiti stručnu pomoć.
Sadržaji na ovoj web stranici mogu biti početni korak za izlazak iz začaranog kruga tuge i drugih neugodnih emocija te korak prema prevladavanju krize i unaprjeđenju vlastitog mentalnog zdravlja.
