Mnoge nezaposlene osobe nađu se u situacijama u kojima ne uspijevaju zadovoljiti vlastite potrebe. Za neke od njih stanje nezaposlenosti traje dugo vremena što znači i mogućnost dugotrajnijeg stanja neugodnih emocija koje se isprepliću, pojavljuju bez najave i zbunjuju. Pojava neugodne emocije (straha, frustracije, dosade, tuge, srama, razočaranja, ljutnje…) prvi je znak da u tom trenutku u okolini ne uspijevamo pronaći način kako dobiti ono što nam je potrebno. Prvi korak u kontroli emocija je trenutak kada prepoznamo da doživljavamo neugodnu emociju i da ona proizlazi iz neusklađenosti onoga što mi želimo u odnosu na ono što nam okolina nudi.
Kako bismo bolje razumjeli proces kontrole emocija, moramo kratko progovoriti o pojmu cjelokupnog ponašanja. Ljudsko ponašanje možemo prikazati trodijelnim modelom misli (uvjerenja, očekivanja, misli…) – emocije – ponašanje.
U tom modelu sve komponente uzajamno utječu jedna na drugu. Naime, sve započinje mislima čijom pojavom se aktiviraju određene emocije koje utječu na izbor određenih ponašanja. Važno je istaknuti kako je upravo emocija ono što prvo primijetimo te smo pri tome često nesvjesni misli koje su uzrokovale emotivni i ponašajni odgovor na okolinu.
Gubitak posla, stanje nezaposlenosti ili dugotrajne nezaposlenosti može aktivirati različita uvjerenja i vjerovanja koja imamo o sebi, okolini, budućnosti (npr. Nisam dovoljno sposoban/na, Svijet je nesiguran, Ne isplati se truditi, Ionako samo oni s vezom dobivaju posao…). Uslijed takvih misli aktiviraju se neugodne emocije (strah, nesigurnost, panika, anksioznost, razočaranje, ljutnja…) koje dalje utječu na izbor konkretnih ponašanja (lako odustajemo, ne trudimo se, bojimo se javiti na natječaj, ne razgovaramo s drugima o nezaposlenosti, ne tražimo pomoć od ljudi, prestajemo pokušavati, ne raspitujemo se i sl.). Time se zatvara začarani krug koji potkrepljuje, odnosno dodatno podržava prvotne misli i doživljene emocije.
Nadalje, važno je naglasiti kako se naša osobnost formira u djetinjstvu kada se uče ponašanja i društvene strategije i kada se uči kako se nositi sa svojim emocijama. Iz tog razloga, kada je individualni pristup rješavanju problemskih situacija pesimističan i pasivan (jer smo tako naučili u djetinjstvu – sumnjamo u sebe, u okolinu, u vlastite sposobnosti, u mogućnost vlastitog utjecaja na okolinu i sl.), često se događa da se nezaposlene osobe mogu naći u stanjima za koja vjeruju da su nerješiva, prepuštaju se negativnim mislima, neugodnim emocijama i preplavljeni pesimizmom teško razbijaju začarani krug u koji su upali.
Mnogi ne shvaćaju da nesvjesno zauzimaju pasivnu poziciju i da se povlače iz situacija jer im je to postala navika, a pri tome ne shvaćaju koliko to može biti štetno za njih. Dakle, obratite pozornost na sljedeće znakove:
1. Osjećate da Vaše zadovoljstvo i budućnost ovisi isključivo o drugima i njihovim odlukama – ništa ili jako malo toga ovisi o Vama.
Kada se nađete u problemskim situacijama, očekujete rješenje koje će ponuditi okolina. Ne vidite sebe kao onoga koji kontrolira vlastiti život i može i mora potaknuti promjene u njemu.
2. Teško postavljate granice.
Postoji želja da se problem riješi, ali najčešće nema konkretnog akcijskog plana koji aktivno uključuje Vas i vodi Vas prema cilju. Zbog toga je i postavljanje granica otežano jer je teško vrednovati/odbiti ono što nam se nudi ako ne znamo točno što nam je u planu.
3. Teško zauzimate aktivnu poziciju i teško poduzimate konkretne korake koji bi mogli doprinijeti rješavanju situacije.
Bojite se odbijanja i sukoba pa uvijek izbjegavate gnjaviti ili smetati drugima.
4. Ono što drugi misle o Vama jako Vas brine i čak može kontrolirati Vaš život.
Ne dopuštate si da pokušate ili pogriješite.
5. Ne zauzimate se za sebe.
Teško Vam je zahtijevati svoja prava, raspitivati se o mogućnostima, braniti svoje odluke, suprotstaviti se ako treba, inzistirati i biti uporan. Ako u bilo kojem trenutku to učinite, odmah osjetite teret neugodne emocije.
Osobe koje teško kontroliraju emocije imaju osjećaj da nemaju kontrolu nad vlastitim životom. To uzrokuje nesreću, nezadovoljstvo, strah i emocionalnu iscrpljenost i utječe na napredak u životu, na njihovu dobrobit i na sve njihove odnose.
Što možete napraviti kako bi povećali kontrolu nad vlastitim emocijama?
1. KORAK: Osvijestite/prepoznajte da trenutno doživljavate neugodne emocije i/ili neka nekorisna ponašanja
Tužno raspoloženje, anksioznost, ruminacije, želja da se izbjegne socijalizacija, nered u stanu, odgađanje, problem sa spavanjem, samokritičnost, ljutnja, panika…
2. KORAK: Postavite si pitanje: Koji izbor imam i što od toga dobivam?
Imate izbor:
- možete katastrofizirati o pogoršanju, misliti o beznađu prilikom čega ćete se osjećati loše, još gore, grozno ili
- možete se prisjetiti da se nalazite u situaciji u kojoj je normalno osjećati se loše, ali svakako postoji puno stvari koje možete učiniti kako bi sebi pomogli u tom trenutku, kratkoročno i dugoročno gledano. Ako napravite nešto proaktivno vjerojatno ćete se jako brzo osjećati bolje.
3. KORAK: Postavite si pitanje: Što mogu napraviti?
Možete napraviti jednu ili više od ponuđenih stvari:
- procijeniti svoje misli – Koliko mi pomaže ako mislim na takav način?
- evaluirati situaciju – Je li se pojavio neki problem? Ako da, jeste li ga dobro savladali? Ako se problem ponovi, kako ćete se suočiti s njim sljedeći put?
- normalizirati svoju reakciju na situaciju – Odnosite li se prema problemu realistično? Pretjerujete li? Postoji li drugačiji način promatranja tog problema ili situacije?
- postaviti nove ciljeve
- napraviti novi plan (konkretne aktivnosti) koji će Vas dovesti do Vašeg cilja
- napraviti raspored izvršavanja konkretnih aktivnosti
- razmisliti o osobama koje Vam mogu pri tome pomoći
- vježbati tehnike relaksacije ili mindfulness kada osjetite da su Vas misli preplavile
- odlučiti koji problem prvo riješiti (npr. napisati životopis, raspitati se kod prijatelja o slobodnim radnim mjestima, otići na savjetovanje, pregledavati natječaje, otići na dodatnu edukaciju, upoznati nove ljude i okoline, volontirati…)
- ako to nije dovoljno, javiti se na savjetovanje u Hrvatski zavod za zapošljavanje i tražiti pomoć u izradi novog akcijskog plana
4. KORAK: Razmislite o prošlom tjednu (tjednima):
- Koje su se pozitivne stvari dogodile?
- Što su Vam ta iskustva značila?
- Što ta iskustva govore o Vama?
- Za što zaslužujete pohvalu?
- Na koje ste probleme naišli?
- Ako ih niste riješili, što trebate napraviti kako bi ih riješili?
- Jeste li izvršili plan aktivnosti koji ste si zadali za taj tjedan?
- Što će se dogoditi ako ga izvršite u nadolazećem tjednu i kako ćete se zbog toga osjećati?
5. KORAK: Pogled unaprijed
- Kako se želite osjećati sljedeći tjedan?
- Što trebate napraviti da bi se to ostvarilo?
- Koje ciljeve/plan ste postavili za sljedeći tjedan?
- Koje korake trebate poduzeti za njihovo ostvarenje?
- Na koje prepreke možete naići?
- Što bi trebali napraviti da ih prevladate i tko Vam u tome može pomoći?
- Kojim se pozitivnim događajima trebate veseliti?
