Nemoguće je očekivati da postoji formula za određivanje načina na koji je najbolje reagirati u različitim izazovnim životnim okolnostima i situacijama. Sve emocije, i ugodne i neugodne, imaju komunikacijsku ulogu u interakcijama, a izražavanje emocija potrebno je promatrati u kontekstu u kojem se događa kako bi se moglo adekvatno zaključivati jesu li ti načini izražavanja za osobu štetni ili nisu.
Iako djeca uz roditelje i druge osobe iz svoje okoline stječu emocionalne kompetencije i postaju sve vještija u prepoznavanju različitih emocionalnih stanja te izražavanju i samoregulaciji vlastitih emocija, ponekad tijekom socijalizacije usvoje i neke manje funkcionalne načine suočavanja s neugodnim emocijama, kao što je njihovo potiskivanje.
Izrazima poput „Ne pokazuj slabost.“, „Prestani plakati, nisi beba.“, „Ružna si kad se ljutiš.“ djeca uče kako nije prihvatljivo izražavati niti doživljavati neugodne emocije, stoga ih nauče potiskivati i negirati.
Potiskivanje emocija često puta je puno lakše od suočavanja s neugodnim emocijama te osobe pribjegavaju potiskivanju kako bi izbjegle prihvaćanje nekih teških, tragičnih, ugrožavajućih životnih činjenica ili okolnosti (npr. osoba sebe i druge uvjerava kako je sretna što je izgubila posao jer sada može uživati u svojim hobijima, a pri tome negira činjenicu kako se, zbog gubitka posla, nalazi u značajnim financijskim poteškoćama). Također, zbog negativnih reakcija okoline (roditelja, ali i drugih važnih osoba) na doživljavanje i izražavanje uznemirenosti, straha, anksioznosti i tuge, osoba najčešće uspješno nauči potiskivati emocije, međutim često je pri tome anksiozna, doživljava snažno negativno fiziološko uzbuđenje koje s vremenom može dovesti do razvoja različitih tjelesnih ili psihičkih oboljenja ili poteškoća u socijalnim odnosima i funkcioniranju u društvu koje je okružuje. Drugim riječima, kada osoba emociju potiskuje, ona negira postojanje emocije, zanemaruje je i ”gura” u dubinu sebe, što može dovesti do tjelesnih simptoma, odnosno psihosomatskih oboljenja – primjerice, čira na želucu ili migrena. Ako emocija i „izađe van“, pod pritiskom nagomilavanja, može rezultirati neprimjerenim, burnim reakcijama, koje onda narušavaju odnose s drugima.
Dakle, za mentalno zdravlje iznimno su važna pozitivna vjerovanja o neugodnim emocijama („u redu je osjećati se tužno, ljuto, frustrirano“, „svi smo ponekad tužni, ljuti“ i sl.) i njihovom izražavanju (npr. „u redu je plakati“, „kad razgovaram o neugodnim emocijama, osjećam se bolje“ i sl.) jer ona podržavaju ljude u izražavanju neugodnih emocija te podržavaju očuvanje mentalnog zdravlja.
Povezanost emocija i misli
Za očuvanje i unaprjeđenje vlastitog mentalnog zdravlja, nužno je osvijestiti koliko su naše misli važne za naša osjećajna stanja te koliko su važne za kvalitetnu samoregulaciju i učinkovito izražavanje emocija. Iako lijepo zvuči u teoriji, u praksi se neugodnih osjećaja ne možemo riješiti tek tako. Oni su posljedica naših prisjećanja, naših trenutnih doživljaja u odnosu na tuđa ponašanja, odvijanje određenih situacija, ali i naših unutrašnjih stanja (boli, bolesti, negativnih misli). Drugim riječima, negativne misli utječu na formiranje neugodnih osjećaja, mijenjaju naše fiziološke reakcije, zapravo naše cjelokupno ponašanje. Mijenjanje misli nije lako, no nije ni nemoguće.
Opterećujuće misli opasno je zadržavati u sebi jer one na unutrašnjem planu stvaraju stres – mijenjaju nam fiziologiju potičući lučenje hormona stresa – adrenalina i kortizola. Stoga je dobro takve misli napisati na papir jer misao tada prestaje biti apstraktna. Mi je zapravo materijaliziramo, ona „stoji“ ispred nas, vidimo je. Na taj se način možemo lakše od nje distancirati jer je gledamo izvan sebe.
Kada Vam se jave opterećujuće misli, pokušajte pronaći sve argumente koji ih opravdavaju. Ako ih ne možete pronaći, moguće je da su Vaši strahovi ili tjeskobe neopravdani ili je njihov intenzitet veći od mogućih negativnih posljedica. Također, važno je opterećujuće misli podijeliti s osobama u koje imate povjerenja i za koje mislite da bi Vam mogle dati dobar savjet. Oni koji Vas budu slušali, Vaš problem mogu sagledati iz potpuno druge perspektive te ga mogu procijeniti manje teškim, lakše rješivim. Isto tako, mogu s Vama podijeliti vlastita iskustva suočavanja s istim ili sličnim situacijama. Dakle, važno je napor usmjeriti u ponovno razmatranje neke situacije, a detaljnije informacije o preoblikovanju svojih negativnih misli u pozitivne stavove koji usmjeravaju ponašanja u pozitivnom i svrsishodnom smjeru sadržava i ova web stranica.
Neugodne misli izazivaju neugodne osjećaje te je važno moći kod samih sebe, osim negativnih misli, prepoznati neugodne osjećaje, znati ih imenovati. Isto tako važno ih je razumjeti…
Što mi se događa?
Jesam li ljut/a? Zašto me nečija primjedba razljutila?
Zašto sam postao/la neraspoložen/a kad se određena osoba priključila društvu?
Zašto se osjećam nelagodno kad mi se neka osoba obrati?
Zašto mi se zapravo netko ne sviđa?
Odgovori na ovakva pitanja mogu biti bolni i vrijeđati nas, ali oni su dobar način suočavanja sa samima sobom kako bi napredovali i razvijali se kao ljudi.
Važno je znati izraziti svoje osjećaje, a ne ih potiskivati i skrivati od drugih samo zato da bismo očuvali dobru sliku o sebi, kako ne bismo izgubili druge, kako bismo se općenito prikazivali u lažnom svjetlu. Tako se može dogoditi da sve više i češće glumimo, pomalo zaboravljajući koje je naše autentično ja.
Za uspješno suočavanje s vlastitim emocijama, važno je znati prepoznati i tuđa osjećajna stanja jer iza nečijeg ponašanja uvijek stoje određeni osjećaji. Možda ćemo pomisliti kako je netko prema nama bio bezobrazan, a on je zapravo tjeskoban i bespotrebno se branio od naših mogućih neprimjerenih ponašanja prema njemu. Možda ova spoznaja neće utjecati na to da pomislite kako je zbog te spoznaje sve u redu, ali će Vam ona dati mogućnost boljeg razumijevanja tuđih ponašanja (osjećaja) i odabira ponašanja koje će biti prikladnije i osobi i situaciji.
Emocije i tjelesne reakcije
Osim na misli i osjećaje, važno je obratiti pažnju i na svoje tijelo, što Vam ono govori. Prepoznavanjem tjelesnih signala možete spriječiti pojavu različitih oboljenja. Ponekad ne prepoznajemo ili zanemarujemo signale koje nam tijelo šalje. Tijelo se ponekad buni zbog načina na koji živimo – što i kako nešto radimo (ne kretanje, prejedanje, konzumiranje alkohola, droga, opterećenja, pritisci, odrađivanje obveza u zadnji tren…). Napetost mišića, lupanje srca, znojenje, loša probava, gubitak energije, samo su neki od znakova kojima nas tijelo upozorava na nužnost promjene ponašanja. Sjednite, zatvorite oči, duboko dišite i „promatrajte“ svoje tijelo, osluškujte ga. Osjetite otkucaje srca, uočite jesu li Vam mišići napeti ili opušteni, obratite pozornost na disanje…
Još neki savjeti…
- Jačajte svoj „pozitivan mozak“. Bilježite male sretne trenutke tijekom dana pa ih prije spavanja pročitajte. Sigurno ćete se iznenaditi spoznajom kako Vaš dan zapravo i nije bio tako loš.
- Nemojte živjeti na „auto pilotu“. Jačajte svjesnost o sadašnjem trenutku. Opažajte svim svojim osjetilima što se upravo događa oko Vas – zvukovi, mirisi, dodiri, što vidite… Ovo će Vas uvijek vraćati na sada i ovdje, umjesto na zabrinutost za sutrašnje događaje koji u ovom trenutku ne postoje ili jučerašnje koji su se već dogodili i ne možemo ih promijeniti. Većina strahova i briga kojima se bavimo, zapravo se uopće ne dogode.
- Prema sebi (i prema drugima) budite blagi – oprostite sebi svoje neuspjehe, loša ponašanja. Oprost omogućuje oslobađanje od neugodnih osjećaja krivnje i kajanja, a dobivena sloboda predstavlja mogućnost za promjene. Oprost drugima oslobađa od mržnje, ljutnje, krivnje, ogorčenosti koje nas stalno izjedaju i vraćaju u prošlost, dok sadašnji događaji prolaze mimo nas.
- Zauzmite se za sebe te ako nekome trebate reći ne, tada to zaista i izgovorite.
- Snažne i neugodne emocije otežavaju rješavanje sukoba, stoga je važno napraviti privremeni odmak od situacije, pokušati smiriti svoje neugodne intenzivne emocije i ”hladne glave” ponovno pristupiti rješavanju problema. Isto tako, važno je izbjegavati konfliktnu komunikaciju te u odnosima s drugim ljudima izbjegavati korištenje kritika, okrivljavanja, optuživanja. Nužno je pokušati shvatiti tuđu perspektivu, želje i potrebe. Pri tome, neophodno je unaprjeđivati svoje socioemocionalne vještine.
Kako bismo očuvali i unaprjeđivali svoje mentalno zdravlje, neophodno je uspješno se suočavati s vlastitim neugodnim emocijama. Pri tome, važno je znati kako znanje o emocijama pozitivno utječe na sposobnost oblikovanja i ugodnih i neugodnih emocija te unaprjeđuje sposobnost primjerenog reagiranja na emocije drugih ljudi.
Zaključno, možemo istaknuti kako mentalno zdravlje predstavlja najveću vrijednost za samog pojedinca, ali i širu zajednicu, društvo. Bez mentalnog zdravlja nije moguće govoriti o kvaliteti života pojedinca, ali niti o prosperitetu društva. Mentalno zdravlje ne podrazumijeva odsutnost bolesti, već se odnosi na mogućnost (i unatoč tome) osjećanja zadovoljstva, ispunjenosti i smisla života, iskorištavanja svojih potencijala na svoju korist, ali i širu društvenu korist, izgradnju i zadržavanje optimizma, podnošenje neuspjeha, stresa i životnih nedaća.
Za kvalitetno suočavanje s izazovnim životnim okolnostima, važno je da osoba ima podršku prilikom suočavanja s vlastitim neugodnim emocijama, a vjerujemo kako će Vam mnoštvo sadržaja na ovoj web stranici biti dobar izvor podrške i putokaz za putovanje u smjeru očuvanja i unaprjeđenja vlastitog mentalnog zdravlja.
Ako unatoč svim pokušajima uspostavljanja emocionalne ravnoteže i očuvanja mentalnog zdravlja, imate poteškoća s regulacijom svojih emocionalnih stanja, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka.
